Devojčica

DevojčicaDuh

Kada ste mladi bračni par ono što vam je uvek prioritet jested a imate svoj dom u kome ćete zasnovati svoju porodicu.Najidealnije je je kada imate svoj dom i kada, roditelji, bilo njeni  ili njegovi , ne odlučuju o tome kada i koliko ćete spavati ili da li ćete preskočiti danas da skuvate ručak i tome slično.Svi vole svoju slobodu i svoj način uređivanja doma.
Jedan takav par uz pomoć kredita kupio je svoju kuću.Bila je to kuća na periferiji grada u kome su gajenje porodice i odmor izgledali idealno.Ništa im se nije činilo loše u tome što će živeti na periferiji čak su smatrali da je to prednost.Automobil su dobili od njenih roditelja pa im se prepreka daljine činila sasvim pristojnom.
Dom su uredili po svom ukusu.Svuda je bilo dosta svetlosti a svetlost su dodatno pojačavala mnogobrojna ogledala koja su bila jedan od omiljenih detalja Goce.Volela je da se često ogleda i da pre nego što izađe iz kuće uvek vidi da li je sve na njoj baš onako kako je ona zamišljala.
Vuk se nije mnogo protivio njenom uređenju stana.Jhedino što je zahtevao jeste da njegov arhitektonski sto bude okrenut prema prozoru njegove radne sobe.Voleo je da ima prirodnu svetlost kada radi svoje radove.
Dani su prolazili i oni su živeli u harmoniji koja je karakteristična za dvoje ljudi koji su dugo čekali da završe fakultet i zaposle se kako bi svoju priču potpisali za sva vremena.
Jednog, kasnojesenjeg, popodneva Vuk je bio sam kući.Goca se javila i rekla daće kasniti jer su u banci imali reviziju.Rekla mu je i da je čeka već da legne pošto ne zna kada će završiti sa poslom.
Pošto je i on imao dosta posla, koji je doneo iz biroa kući, nastavio je da radi i crta enterijer zgrade na kojoj je radio.U jednom trenutku čuo je lagane korake kroz hodnik.Pomislio je da je Goca i da pokušava da ga uplaši.Rekao joj je :
-Ljubavi ne čini to već se pojavi kod mene u sobi.Znaš da se ne plašim tako lako.
U jednom trenutku čuo je jako tih glas devojčice koja mu kaže:utvara
-Vuče, tu sam.Kako si znao da sam ovde?
Vuk se prepao i trgao jer je znao da to nije Gocin glas.Kada se okrenuo video je siluetu devojčice na sred sobe.Skočio je od stola i pokušao da kretanjem uz zid polako pobegne od devojčice.Devojčica ga je pitala:
-Da li se ti to mene plašiš?-dok je to izgovarala polako mu je prilazila.
Mladić je počeo da viče i da beži  iz sobe.Pobegao je i izašao iz kuće glavom bez obzira.Nije mogao da veruje šta mu se dogodilo i šta je video u svojoj radnoj sobi.Dok je stajao u dvorištu razmišljao je o svemu što mu se dogodilo.Pošto je prošlo neko vreme i kada se smirio počeo je ceo događaj pripisivati svom umoru i terminu kada je trebao da preda rad a koji mu se frustrirajuće činio jako blizu.Ušao je polako i bojažljivo u kuću.Nikoga nije bilo u dnevnoj sobi.Odlučio je da ode u radnu sobu gde je i imao susret sa devojčicom.Kada je i tamo stigao shvatio je da nema nikoga.Ipak je sve pripisao umoru.Ugasio je radnu lampu i odložio rad za sutra.
Dok je spavao sanjao je devojčicu koju je sreo u sobi.Devojčica ga je molila za pomoć i terala da prizna šta je učinio.U svom snu sve vreme je bežao od nje i molio je da ga ne juri.Ona nije htela da ga ostavi na miru.Na kraju je osetio da ga Goca budi iz sna i kaže mu da prekine sa vikom.Shvatio je da je san bio tako opterećujući da je on i na javi puštao krike koji su probudili Gocu koja je pristigla pošto je on legao.
Nije čekao jutro većje odmah ispričao Goci šta mu se dogodilo.Kada je završio sa pričom ona mu je rekla da i ona pretpostavlja da je sve to posledica umora i da nema logike da njega bilo koja devojčica treba da progoni.Popili su sok i legli.Međutim...
Negde pred zoru i jedno i drugo probudila ih je dečija brojalica.I jedno i drugo su se trgli.Ispred njihovog kreveta bilo je veliko ogledalo a u oglealu je bila devojčica koju je Vuk video u radnoj sobi.Devojčica je skakutala sa vijačom.Činilo se kao da se bezbrižno igra.U jednom trenutku ona je počela da vrišti i da pokušava da pobegne iz ogledala.Ogledalo je počelo da se krivi a u pozadini se video crni lik krupnog čoveka od koga devojčica pokušava da pobegne.Vuk i Goca su iskočili iz kreveta i potrčali u hodnik.Kako su i u hodniku imali jedno veliko ogledalo videli su i u njemu isti prizor.Vuk je povukao Gocu i brzo je izvukao iz kuće.Dok je uzimao ključ  od automobila, sa vitrinice u pretsoblju, Devojčica ga je uhvatila za ruku i ogrebala jer se on otrgao.Kada su zatvorili vrata čuli su devojčicu kako vrišti i moli ih da je spasu od njega.Vikala je da joj pomognu i da kažu nekome ko može da joj pomogne.Uleteli su u kola i odvezli se do njegovih.Kada su ušli izgledali su kao što i izgledaju ljudi koji vide duha.
Njegovi roditelji su ih saslušali i nisu mogli da poveruju njihovoj priči.Kako su ih oni uveravali njegov otac je odlučio da pozove njihovog sveštenika i sve mu ispriča.Iako je bilo kasno sveštenik im je rekao da dođu odmah do crkve kako bi se dogovorili šta treba dalje da rade.
Sveštenik ih je posavetovao da pronađu monaha iz obližnjeg manastira i da nikako bez njega ne ulaze u kuću.
Otišli su u manastira a monah kao da ih je već čekao.Sedeo je u dvorištu po kiši.Imao je spremljenu torbicu.Dok su mu pričali šta im se dogodilo činilo se kao da je sve znao.Imao je blagi osmeh na licu i uopšte nije delovao zabrinuto.
-Ajmo deco moja.Treba se raditi.Pođimo kod vas.
Kada su stigli u kući zatekao ih je čudan prizor.Sva ogledala bila su polupana.Monah je još sa vrata počeo da čita molitvu.U kući je sve bilo neobično mirno i kao da nikoga nema.Međutim u jednom trenutku Vuk je na stepeništu, između drvenih stubića ugledao devojčicu koja se krije i gleda ih između zazora.Pokazao je i monahu ali nije hteo da ga ometa.Monah je samo klimnuo glavom kao da je znao da je ona tu.Kada je završio sa molitvom rekao je:
-Izađi dete moje slobodno.Priđi i pruži ruku svom stvoritelju.Olakšaj sebi muke.
Devojčica je progovorila:
-Ne smem.On će me tući.Stalno me tuče.Više i ne osećam svoje telo.Mislim i da ne dišem više a još sam živa.
-Nisi više živa.Idi u svetlost od koje si nastala.
Devojčica se uspravila i počela da silazi niz stepenice.Kako je silazila tako je bivala sve manje vidna.Na kraju je nestala .
Vuk i Goca su bili zapanjeni.Dok su vozili monaha on im nije pominjao uopšte slučaj sa devojčicom.Kada su stigli u manastir rekao im je da odu da upale sveću za svoje zdravlje i za pokoj duše devojčice koja je umrla u njihovoj kući.Sve su učinili kako im je rekao.
U svojoj kući više nikada nisu videli niti čuli devojčicu.Nikada nisu ni saznali šta se zapravo desilo sa devojčicom koja je umrla u toj kući.Ona je inače živela u kući pre ljudi koji su kuću prodali njima.Nikada nisu saznali istinu ili se nisu trudili da je saznaju.

Pratite nas...

facebook twitter rss youtube

Naši prijatelji

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner